Upute nastavnicima za radionicu
Pojedini ili svi dijelovi nacionalnih i državnih simbola često se zasnivaju na elementima iz prošlosti te kao takvi predstavljaju iznimno pogodnu materiju za ilustraciju na koji način je u određenim ključnim trenucima historija instrumentalizirana za zbijanje nacionalnih redova i pravljenje većih razlika između suprotstavljenih grupa. To posebno dolazi do izražaja u periodu neposredno pred raspad jugoslavenske federacije kada je većina saveznih republika odlučila pristupiti promjeni državnih obilježja u nove zasnovane na prastarim heraldičkim simbolima koji svoje porijeklo imaju u dubokoj prošlosti srednjega vijeka ili nacionalnih pokreta iz 19. stoljeća. Kroz prizmu priloženog fotografskog materijala s prikazima grbova i zastava, te popratnog tekstualnog materijala, učenicima se može veoma plastično dočarati kako su simboli doživljavani, tumačeni ili poistovjećivani s pojedinim političkim idejama.
Sastavni dio aktivnosti sadržat će promatranje i komentarisanje izvornog materijala koje prvenstveno čine slike i predstave simbola podijeljeni u tri kategorije:
1. heraldička, državna i nacionalna obilježja srednjeg i novog vijeka;
2. amblemi jugoslavenskih republika korišteni u socijalističkom sistemu;
3. državni i nacionalni simboli odabrani neposredno pred raspad Jugoslavije.
- Nastavnici mogu birati redoslijed u kojem će izložiti
slikovnu građu učenicima, a potom skupa s učenicima mogu uočavati sličnosti ili razlike u pojedinim heraldičkim ili veksilološkim predstavama (veksilologija – nauka o zastavama). Zajedničke karakteristike koje su na prvi pogled uočljive između srednjovjekovnih i modernih grbova i zastava ukazuju da su stari modeli poslužili kao direktni uzori i inspiracija za kreiranje državnih obilježja u posljednjoj deceniji 20. stoljeća. Razlike
između socijalističkih i modernih simbola pokazuju nastojanje da se čvrsto raskine sa razdobljem iz neposredne prošlosti te da se fokus stavi na “slavnu historiju”.
Socijalistički amblemi imali su jedinstvenu formu zasnovanu na sovjetskim grbovima i umjetnosti socrealizma pri čemu su stara nacionalna ili državna
obilježja reducirana ili potisnuta u stranu. Oživljavanjem historijskih simbola išlo se prema tome da se naglasi novi politički trenutak te da se novim državama obezbijedi legitimitet i identitet zasnovan na dubokoj prošlosti. Postojeće probleme je produbljavala okolnost da su pojedina historijska obilježja bila asocirana sa zločinima iz prošlosti, te da su kao takvi bili neprihvatljivi svim narodima koji su živjeli na tlu određene države.
